Što je to ortodoncija?

Ortodoncija je specijalistička grana stomatologije koja se bavi dijagnostikom, prevencijom i ispravljanjem nepravilnog položaja zubi, te nepravilnog odnosa između gornje i donje čeljusti. Većina pacijenata obraća se ortodontu jer želi poboljšati izgled svojih zubi, a time osmijeha i lica, budući da su svjesni da je u današnje vrijeme estetika lica bitna u svim segmentima života. Lijepi zubi znatno doprinose i podizanju samopouzdanja. Međutim, treba istaknuti kako pravilan odnos zubi i čeljusti nema samo estetsku važnost već pozitivno utječe i na zdravlje cijelog stomatognatog sustava (potporna zubna tkiva, mišići, čeljusni zglob, kost itd.). Pravilno postavljeni zubi se lakše čiste što smanjuje mogućnost nastanka karijesa i bolesti parodonta.

Prvi posjet ortodontu

Nicanjem prvih trajnih zubi, između 6 i 7 godine života savjetuje se i prvi odlazak ortodontu, koji će na temelju kliničkog pregleda i ortopantomograma (Rtg slika čeljusti) vidjeti kakav je odnos mliječnih i trajnih zubi, dali dijete ima zametke svih trajnih zubi, dali je dobar odnos između gornje i donje čeljusti, postoji li kakva nepogodna navika (guranje jezika, sisanje prsta, disanje na usta i sl.) te savjetovati roditelje o početku terapije. Ukoliko terapija nije potrebna roditelji će biti upoznati sa optimalnim vremenom za početak ortodontske terapije, kako dijete ne bi nepotrebno predugo nosilo aparat.

Dijagnostika

Kao i u svim granama medicine, tako se i u ortodonciji ne započinje s terapijom dok se ne provede potpuna dijagnostika. Pacijentu je potrebno klinički pregledati meke i tvrde strukture usne šupljine, potreban je set intra i ekstra-oralnih fotografija, Rtg- analiza, koja obuhvaća analizu ortopantomograma (Rtg slika čeljusti) i vrlo često kefalograma (latero-lateralna slika glave). Pacijentu se uzimaju otisci gornje i donje čeljusti, te ortodont uz pomoć modela i ostalih spomenutih dijagnostičkih metoda dobiva detaljan uvid ne samo u pacijentov izgled zubi, već i lica, kako bi donio plan terapije koji je najbolji upravo za tog pacijenta. Naime promjena položaja zubi za sobom često nosi i promjenu u vanjskom izgledu lica, te se i na taj način ortodoncijom može doprinijeti poboljšanju estetike. Koji put u odraslih pacijenata sa teškim skeletnim anomalijama (progenija, asimetrija lica) nije dostatna samo ortodontska terapija, već je potrebna i ortognatska kirurgija kojom će se doći do zadovoljavajućih rezultata. U tom slučaju plan terapije radi se zajedno sa maksilofacijalnim kirurgom.

Mobilni ortodontski aparati

U doba mješovite denticije, kada su prisutni još i mliječni zubi kod djece se najčešće koriste MOBILNI aparati. Kod svih mobilnih aparata bitna je suradnja djece, jer samo o njima ovisi dali će aparat biti u ustima 14-16 sati. Može se raditi o aparatima koji pomažu ispravljanju poremećenih odnosa između gornje i donje čeljusti ili ispravljanju nekih nepogodnih navika (aktivator, bionator itd.). Ti aparati imaju učinka samo kod djece koja se još nalaze u periodu rasta. Danas se isto tako zna da mobilni aparati imaju samo ograničeno djelovanje na pomicanje čeljusti, već uglavnom djeluju na zube. HEADGEAR je naprava koja se može isto tako koristiti prije nicanja svih trajnih zubi, a može nam poslužiti u stvaranju mjesta ukoliko je dijete prerano izgubilo mliječne zube pa nema dovoljno prostora za njihove trajne nasljednike kako bi izbjegli kasnije VAĐENJE zubi. Danas se terapija sve češće odgađa do 12. godine života, kada su prisutni svi trajni zubi, kako bi se fiksnom ortodontskom napravom pacijenti tretirali u najkraćem vremenskom roku.

Fiksne ortodontske naprave

Fiksne ortodontske naprave postavlja ortodont izravno u ustima pacijenata i danas su izbor u liječenju većine ortodontskih anomalija, osobito u odrasloj dobi. Fiksni aparat sastoji se od bravica koje se lijepe na zube, te žica koje imaju aktivnu funkciju pomaka zuba u željenom smjeru. Mnogi su pacijenti uplašeni da će im bravice „oštetiti" zube, no za to nema nikakvog razloga jer lijepila kojima se bravice lijepe na zub štite caklinu jer u sebi sadrže fluor koji postepeno otpuštaju. Međutim svakako treba naglasiti da je savršeno održavanje HIGIJENE nužno tijekom cijele terapije kako bi se spriječio razvoj gingivitisa (upala zubnog mesa), karijesa i ostalih neželjenih posljedica. Prilikom postave aparata pacijenti dobivaju upute u održavanju oralne higijene, prehrani i ophođenju s napravom tijekom terapije, a ukoliko je potrebno, tijekom terapije provodi se i profesionalno čišćenje svih struktura usne šupljine. BRAVICE mogu biti metalne, keramičke ili plastične, a postoje i tzv. SAMOVEZUJUĆE bravice koje imaju prednosti u smislu, skraćenja terapije, rjeđih kontrola, boljeg provođenja higijene i manje vremena provedenog u ordinaciji. ŽICA je sastavni dio fiksnog aparata koja zapravo aktivno djeluje, pomičući zube. Pričvršćena je za bravicu gumicom ili žičanom ligaturom. Žice koje se koriste sastavljene su od sofisticiranih legura koje djeluju na zub blagim kontinuiranim i fiziološkim silama, bez ikakvih štetnih učinaka na zube i potporne strukture, čime je bol i nelagoda u prvim danima terapije svedena na minimum. Pri svakom posjetu ortodont ukoliko je potrebno mijenja žice, gumice ili postavlja određene aktivne elemente na samu fiksnu napravu. Svakako treba naglasiti da je SURADNJA vrlo važna, kao i redoviti dolasci na KONTROLE, što je u pravilu svakih 6-8 tjedana. Ukoliko pacijent ne surađuje, ne provodi adekvatnu higijenu i ne dolazi redovito na kontrole, terapija može biti neučinkovita, nepotrebno produžena ili pak može doći do neželjenih nuspojava. Prvih dana nakon stavljanja fiksnog aparata pacijenti se mogu žaliti na bol, osjetljivost i nelagodu, no to je normalna pojava kao i lagana pomičnost zuba, koja prolazi za nekoliko dana, a javlja se kao reakcija na sam pomak zuba. U slučaju da neka od bravica padne, potrebno ju je ponovno zalijepiti što je moguće brže, kako bi naprava i dalje uspješno djelovala (bravicu ponesite sa sobom). Fiksna ortodontska naprava postavlja se gotovo uvijek i u gornjoj i u donjoj čeljusti, kako bi se postigli dobri odnosi između čeljusti i postigla što bolja okluzija. Prije početka terapije svi zubi moraju biti sanirani i higijena treba biti savršena, jer sve neželjene posljedice (upala zubno mesa, karijes, oštećenja cakline) posljedica su isključivo LOŠE higijene.

Retencija

Radi se o vrlo važnoj fazi ortodontske terapije u kojoj se zubi zadržavaju u položaju postignutim samom terapijom. Nakon skidanja fiksne naprave još je neko vrijeme potrebno nositi retencijsku fiksnu ili mobilnu napravu kako bi se zubi stabilizirali i zadržali u položaju koji je postignut terapijom. Radi se ili o prozirnim aparatima koje se postavljaju na zube gornje i donje čeljusti,a izrađuju se na završnim modelima ili se prednji zubi sa unutrašnje (lingualne) strane međusobno zalijepe žicom što je potpuno nevidljivo.